Sklop objekata javne namjene u Novom Jelkovcu u Zagrebu čine srednja elektrotehnička škola, vanjski sportski tereni, trodijelna sportska dvorana i dvoransko plivalište. Projekt Emila Šverka i Nene Kezića, uz suradnike Goranu Banić, Noru Roje i Antuna Šverka, odabran je na urbanističko-arhitektonskom natječaju 2003. godine. Objekti srednje škole i vanjskih sportskih terena realizirani su 2014., a sportska dvorana 2016. godine.
Arhitektura funkcionalnih tipologija, primarno odgojne i nastavne namjene, unutar javnih površina stambenog naselja smješta i sadržaje društvene, javne, kulturne i sportsko-rekreativne namjene te ispunjava socijalno-integracijsku ulogu. Uz zahtjev za fleksibilnošću, polifunkcionalnošću i adaptabilnošću, oblikovna i tehnička rješenja ovise i o datosti konteksta i programa, kao i o društvenom kontekstu. Kako se radi o višestrukim potrebama, možda je primjereno posegnuti za teorijskim okvirom Christiana Norberg-Schulza , prema kojemu formuliranje problema na temelju različitih (a često i suprotnih) potreba zahtijeva interdisciplinarnost, odnosno društveno-humanistički pristup. Riječima prof. Eberharda Pooka, radi se o koncepciji arhitekture kao interakcije konstituirajućih čimbenika koja teži razumijevanju intencija, interesa, misli i postupaka svih sudionika u građenju i korištenju. Preduvjeti i učinci arhitekture – pitanja koja se tiču odnosa između zgrada i onih koji te zgrade koriste – ovise o ekonomskim, političkim, društvenim i psihološkim čimbenicima. Norberg-Schulz u tom smislu smatra da je važno istraživati i doživljaj – pitanje korištenja u najširem smislu – jer, iako često neprecizan i subjektivan, proistječe iz konkretnih situacija. Na tom je tragu i Antoaneta Pasinović kad zaziva vraćanje problema arhitekture u cjelini pod objektiv javnosti i valorizaciju one vrste arhitektonskog stvaralaštva koja čini fizionomiju svakog grada, koja nas okružuje i formira našu životnu sredinu, a samim time formira i ljude. Takva bi valorizacija, uz afirmaciju (društvene) odgovornosti arhitekta i za, prema Norberg-Schulzu, pojašnjenje svrhe i sredstava arhitekture, vodila humanizaciji života putem približavanja toga stvaralaštva čovjeku-primaocu.